Mobilna aplikacija »Sveti Vlaho i Dubrovnik« projekt je Dubrovačkih muzeja koji posjetiteljima povijesne jezgre Dubrovnika omogućuje virtualni pregled povijesnog, likovnog i kulturnog naslijeđa, koje grad baštini zahvaljujući tradiciji Parčeva štovanja, ali i virtualni obilazak Dubrovnika s označenim lokacijama originalnih spomenika. Ona predstavlja svu dostupnu baštinu posvećenu dubrovačkomu nebeskom zaštitniku, koja se nalazi na javnim prostorima te u muzejima, crkvama i slično.
Dubrovnik odabire svojega poglavitog zaštitnika u ranim stoljećima uspostavljanja svojega identiteta. Početci štovanja sv. Vlaha smještaju se između polovine 10. stoljeća, od kada datira legenda o njegovoj pomoći Gradu tijekom mletačke opsade, i druge polovine, odnosno kraja 12. stoljeća, kada se u dokumentima javljaju prvi spomeni o Festi sv. Vlaha. U isti vremenski raspon dubrovački kroničari stavljaju i dolazak prvih Svečevih moći u Grad, koje su pristizale u Europu iz Male Armenije, gdje je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće živio taj sebastski biskup i mučenik. Nakon što mu se kult proširio na Zapadu, a potom i po cijelom svijetu, u srednjem vijeku sveti Vlaho postaje jednim od najštovanijih svetaca, kojemu su posvećene brojne crkve, samostani i umjetnička djela. Njegove moći čuvaju mnogi gradovi, a među njima je i Dubrovnik, u kojemu se nalazi jedno od njegovih najstarijih i najpoznatijih svetišta. U Dubrovniku se čuvaju i najvažnije Svečeve relikvije, na kojima se temeljila rana uspostava kulta, koji je u Dubrovačkoj Republici više služio državnoj nego crkvenoj svrsi, pa sveti Vlaho postaje glavnim simbolom dubrovačke državnosti i najjačim obilježjem neovisnosti te kolektivnog identiteta, a njegova svetkovina postaje središnjim državnim blagdanom. Otada je lik biskupa s pastoralom i modelom grada u ruci nazočan u svim vidovima života dubrovačke sredine, a to prožimanje Grada i Sveca traje i danas.
Tisućljetno čašćenje svetoga Vlaha u gradu pod Srđem, koje je i danas zadržalo jednaki sjaj i jačinu, rezultiralo je upisom dubrovačke Feste na prestižnu Unescovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2009. godine.